Slave 2search Slavesister u Slave asearch Www a Slavesister msearchae Slavesister li Slavesister e Slavesister aesearchma Www isearchpsearchs Www isearchu Slave � Slavesister e Www n Slave i Slave asearchr Slavesister b Www msearchusearchp Www n Slave djsearchl Slavesister a Slave Www . Slave lsearchp Slave jsearch Slavesister 0 Slave 1 searcho Slave isearche%C3%A7izgi+sexusearch� Slave nisearchi Slavesister asearch� Www Www � Www o Slavesister esearchisearcha Www a Slave vsearchdsearchs Slave Slave u Slavesister ažsearchpsearchn Slavesister vi Slavesister �,searchlu Slavesister isex%20free%20teen%20voyeguarasearchi Slave isearchasearchi lasearchi Slavesister a Slavesister šisearchusearchi Slavesister � Www u Slave psearcha Slave nsearchi Slave pmeinvrentixiezhenosearchemeinvrentixiezheno Slave i Slave a Slave misearcha Www e Www m Slave đ Slave m Slavesister rmeinvrentixiezhenc %E5%B1%B1%E5%8F%A3%E6%99%BA%E4%BD%B3+%E4%BB%99%E5%8F%B0%E3%82%B3%E3%83%AC%E3%82%AF%E3%82%B7%E3%83%A7%E3%83%B3 v Www a Slave ksearch Slave r Slavesister ko Www i Slavesister � Slave im%C3%A7izgi+sexlsearch Www u Www psex%20free%20teen%20voyeguari Slavesister isearchusearchs Slave djesearcho Www a Slave i Slave na 2 Www . Slave usearchre Slavesister u Slavesister visearcha ksearch� Slave m Slave nsex%20free%20teen%20voyeguarvi%E5%B1%B1%E5%8F%A3%E6%99%BA%E4%BD%B3+%E4%BB%99%E5%8F%B0%E3%82%B3%E3%83%AC%E3%82%AF%E3%82%B7%E3%83%A7%E3%83%B3� u zagrebu. njihova literarna djela odabrana su među 1000 literarnih uradaka djece iz hrvatske i hrvatskih nacionalnih manjina u bosni i hercegovini, vojvodini i njemačkoj. rano ujutro krenuli su autobusom iz rijeke gdje su upoznali i drugu nagrađenu ili pohvaljenu djecu iz primorsko7goranske županije. u zagrebu im je pripremljen doček u starogradskoj vijećnici uz pjesmu dobrodošlice, prigodni program i uvodne govore. nakon programa uslijedio je svečani dio dodjele nagrada i priznanja učenicima i mentorima. nagrađeni i pohvaljeni učenici naše škole bili su ponosni i na posebnu nagradu koja je dodijeljena našoj školi za kvalitetan rad u literarnom izričaju, ali i našoj županiji za veliki odaziv na natječaj. nakon svečane dodjele nagrada učenici su imali priliku posjetiti zgradu sabora u kojoj rade mnogi političari i zastupnici stranaka. posjetili su i povijesni muzej u kojem je bila izložba o banu jo7 sipu jelačiću u njegovom životnom i političkom djelovanju. muzej prekinutih veza izazvao je najveće odu7 ševljenje učenika i njihovih mentorica. to je muzej posvećen prekinutim ljubavnim vezama. izdvojeni su predmeti iz svih dijelova svijeta koji su razlog prekida ili povod za sjećanje na voljene osobe. iz tog razloga ljudi su darivali svoje osobne predmete muzeju. vrijednost ovog muzeja nije u eksponatima nego u priča7 ma koje se na njih odnose. nakon razgleda muzeja, učenici su uživali u najpoznatijem zagrebačkom slado7 ledu kod vinceka i šetali ilicom. puni dojmova vratili su se u rijeku u nadi da će i dogodine imati priliku ponovno sudjelovati na tom literarnom natječaju. ivana vidas, 7.a nagrađeni učenici i njihove mentorice pred saborom u razgledavanju zgrade sabora dodjela nagrada u starogradskoj vijećnicikutak za mlade literate 53 proljetna groznica u mojoj obitelji o šparogama se priča cijelu godinu. tijekom ljeta i jeseni roditelji i ostali odrasli članovi obitelji stalno se prisjećaju kako su ih i gdje brali, koliko su ih sakupili, s kakvim su se sve šum7 skim zvijerima susretali i po kojim šikarama probijali. kako prolazi zima i dolazi proljeće, tako ih hvata nervoza dok čekaju proljetne kiše i one male zelene štapiće koji proviruju iz zemlje. slijede silne priče o tome kako su ukusne bile, tko ih je i koliko pojeo, kako ih je najbolje kuhati i najukusnije jesti i što će sve s njima raditi ove sezone, samo da ih se dočepaju. i eto proljeća! došlo je toplije vrijeme, prošle su kiše. nedjelja ujutro, bude me iz slatkih snova jer idemo u šparoge. već u autu prvi okršaj: u kojem ćemo smjeru, gdje su strmiji tereni i opasnije šume, drugim riječima gdje nema drugih neprijatelja 7 berača koji ih izluđuju dok migolje uz cestu punih vrećica. onda, naravno, uz škripu kočnica stanemo negdje bogu iza nogu i počinje trk po šikari. strmo je, kamenito, klizavo, svugdje plaze male bube, a ne bi me čudilo da probudimo kakvog uspavanog medu. pi7 tam se što meni ovo uopće treba dok svi normalni ljudi još spavaju? ne vidim ja tu nikakvih šparoga, samo stare najlon vrećice, limenke, papire...još ću stati u neki smrad. oko mene i dalje buka, svađa, dovikuju se poput tarzana i jane, hvale se tko je našao veću, dužu ili deblju. žedna sam, gladna, bar da me odvedu na pizzu nakon ovih napora... ali ne! idemo dalje, dalje, dalje... pa cijelu županiju smo već obišli! uostalom kolika je cijena benzina i koliko smo ga potrošili, mogli smo na tržnici kupiti nekoliko kilograma šparoga. napokon povratak! umorni i prljavi vraćamo se kući ruku punih zelenih grančica. valjda me neće nitko vidjeti dok ovakva prolazim ulicom. ali, priči nije kraj...tek slijedi ispiranje, sjeckanje, sorti7 ranje, blanširanje, kuhanje. šparoge na sto načina! ovdje ne znaš tko je dijete, a tko odrastao! ponovo prepirke oko priprave. umrijet ću od gladi, a samo me jedno ne pitajte: što je danas za ručak? lucija ivica, 7.c proljetna retorika kakva su to sunca što se sjaje pokraj puta, što svoje nježne glave skrivaju u mladoj travi ? kakav je to pjev koji dopire iz visine, koji svakog mami da zastane i osluškuje ? kakve su to kapi što se sjaje na proljetnom suncu i polako slijevaju niz vlati trave? kakve su to čari što se skrivaju iza svake rosne kapi, iza svake glave visibabe? što to doskakuta do ljudskog srca pa ga nosi na krilima vjetra, u prostrane daljine, u nebeske visine ? ivana vidas, 7.a nagrađeni i pohvaljeni radovi na 25. natječaju “djetinjstvo i školovanje ivice kičmanovića”54 kutak za mlade literate dnevnik jednog petaša (ulomak) petak, 12.9.2010. peti razred za mene svi misle kako obožavam školu. no, istina je da ja i nisam baš neki njezin obožavatelj. kao četvrtaš nestrplji7 vo sam čekao postati petašem, ali samo kako bih mogao zaigrati nogomet na igralištu koje je uvi7 jek bilo rezervirano za ,,više razrede“. nije mi upalilo! ah, stigao je i ovaj dugo očekivani rujan, a s njim i nova školska godina. moja obitelj je pod opsa7 dnim stanjem. od silnih savjeta bake, none, dide, tete, susjede, glava mi je postala poput balona koji svaki tren može puknuti. zamislite, pričali su o meni kao da moja malenkost nije prisutna, kao da sam duh. govorili su kako će to sve biti mačji kašalj za mene, u najmanju ruku kao da sam pro7 fesor baltzar. a ja sam samo prelazio tupim pogledom s mame na tatu, s dide na nonu, tete na sus7 jedu i osjećao se – blentavo. nikad nisam mislio da ću ovo izustiti, ali jedina normalna osoba u mojoj kući tada je bila moja legendarna sestra pubertet. kratko i jasno je rekla: ,,počni učiti i sve će biti pod kontrolom.“ vidio sam da je vrag odnio šalu, počeo štrebati o neandertalcima, svemiru, tražiti u pjesmama ono7 matopeje, epitete, postao pjesnik, matematičar, što god su tražili od mene. vidjet ćemo krajnji re7 zultat. luka županović, 5.a od svih naših moći ljubav najveća, najdivnija dugo sam željela imati još jednu sestru te sam koristila svaki trenutak da to kažem mami i tati. kada su to potvrdili, mislila sam da sam najsretnija na svi7 jetu. no, moja mala seka rodila se prerano pa je, iako sićušna i bespomoćna, morala sama ostati u bolnici. tih dana dugo bih gledala u prazan krevetić pripreman s ljubavlju i čežnjom, tugujući i strahujući od neke nove loše vijesti. na moju tugu mama bi govorila da i jaka ljubav može pomoći, pa čak i ubrzati njezin dolazak kući, u naš široki, topli zagrljaj. govorila je da je svakog dana moramo voljeti sve više i više, da beba to osjeća. napokon je došao i taj dan. mama i tata su otišli po nju u bolnicu, a ja sam čekala, uzbuđena i nemirna. nakon dugog iščekivanja, radovala sam se danima sreće u našoj kući koji će se vratiti s mojom malenom sestrom. sada je prošlo već 18 mjeseci našeg igranja i druženja. mama je, kao i uvijek, bila u pravu, ljubav je spasila našu obitelj. sjetim se toga svaki put kad ugledam rutin osmijehić. larisa šimunić, 6.bkutak za mlade literate 55 u vrtiću je moje srce kucalo 60 km na sat. toga se jedva sjećam jer sam tada imao pet ili šest godina. bio sam zaljubljen u jednu djevojčicu, samo se ne sjećam kako se zvala. imala je crnu kosu i dvije kečkice. često smo se zajedno igrali, najčešće legićima. tete su nas na oproštajnoj priredbi stavile plesati u paru. bio sam silno uzbuđen. sjećam se da sam bio vrlo tužan kad je krenula u riječku, a ne opatijsku školu. to je bio kraj moje vrtićke ljubavi. kada sam krenuo u prvi razred, prebacio sam se u veću brzinu. na stubištu sam se zaljubio u djevojčicu iz drugog razreda. dok sam se penjao na drugi kat do učionice, ugledao sam ju, spotaknuo se i pao. ona je pritrčala i pomogla mi ustati. čim mi je prišla, osjetio sam poboljšanje iako mi je srce kucalo 70 km na sat. u drugom i trećem razredu srce mi se pokvarilo jer nije primalo ljubavno gorivo. nakon završenog trećeg razred, tijekom ljetnih praznika, na moru sam upoznao mehaničarku koja mi je na prvi pogled popravila srce. odmah mi je zakucalo 80 km na sat. bojao sam joj se prići dok mi se nije upalila svjećica. pravio sam se da mi je loptica slučajno pala pokraj nje. ona mi se nasmiješila i vratila mi loptu. naše dodavanje trajalo je cijelo ljeto. dostigao sam nevjerojatnih 90 km na sat. sada sam zaljubljen u jednu djevojčicu od čijeg mi pogleda srce zakuca 100 na sat, no vjerojatno će kucati još i brže. bit će teško nositi se s takvim brzinama, ali ja sam spretan vozač. lovro mandić, 5.a što je to pravda? riječ koju često želimo čuti i za koju se često pitamo gdje je i postoji li? tko je uopće taj tko sudi: sudac, bog, život, mama ili tata? sjedim tako i razmišljam je li pravda uvijek zadovoljena ili može donijeti ra7 zočaranje i nezadovoljstvo. u mom susjedstvu živio je jedan dječak koji nije volio mog psa. svakog dana ga je gađao kamenjem, granama ili igračkama. dok je on u tome uživao, pas je uvijek bolno cvilio. ja sam, radi njegovog ponašanja, bila veoma tužna i zabrinuta. nikako nisam željela da mu se nešto dogodi jer kad je njega boljelo i mene je boljelo. vrijeme je prolazi7 lo, a dječak je bio sve uporniji i suroviji. jednog dana je dobio mačku koja mu je postala veoma draga. shvatio je koliko ti životinja može biti privrže7 na te koliko je možeš voljeti. prestao je progoniti mog psa pa sam odahnula jer je mojim mukama došao kraj. njego7 va mu je mačka donijela veselje i brigu, ali se jednog dana iznenada razboljela i, nažalost, uginula. dok smo se moj pas i ja veselo igrali u dvorištu, dječak je bio tužan i usamljen. tada sam mislila da je pravda zadovoljena. sada kada razmišljam o tom događaju vidim da sudac nisu bili ni sud, ni mama, ni tata, već nešto mnogo jače, nešto na što nismo mogli utjecati i od čega nismo mogli pobjeći. danas se pitam je li to bila pravda? čini mi se da je bila previše okrutna iako mi se tada činila baš onakvom kakva treba biti. zato vrlo često razmišljam o maminim rije7 čima: „u životu čini dobro da bi ti se dobrim vratilo!" petra peloza, 5.a proljetni kalendar ponedjeljak : zeleni pupoljak na tankim šljivinim granama. utorak : kiša ga zalijeva, a vjetar savija. srijeda: hladno je, on čudom postaje veći. četvrtak: više nije sam, cijelo se stablo budi. petak : sunce obasjava mlade pupove bijele. subota: gle, čuda, posvuda cvijeće. nedjelja: latice poput snijega kažu stiglo je proljeće. lucija ivica, 7.c56 kutak za mlade literate na natječaju literarnih uradaka eko tematike u organizaciji eko udruge „žmergo“, a uz podršku ministar7 stva znanosti, obrazovanja i športa, učenici naše škole su i ove godine ostvarili vrlo visoke rezultate. izme7 đu velikog broja pjesma 1.mjesto mlađih razreda osvojila je eleonora glavan pjesmom „zeko“, voditeljica je biljana mušan. u kategoriji starijih razreda 1. mjesto osvojio je dino žigulić pjesmom „ledena visiba7 ba“ dok je 2. mjesto pripalo učeniku dominiku zahiroviću za pjesmu čarolija zime“. mentorica navede7 nih učenika je učiteljica vlatka crnković . zeko u šumarku skrivenom mali zeko spava. miluje ga rosna trava. ja sam zeko hop i imam visok skok. u kupusištu volim ležati jer u njemu nemam od koga bježati. eleonora glavan, 3.a ledena visibaba prerano je provirila visibaba bijela . kroz ledenu koru u meki snijeg je sjela . ledeno je i studeno . vjetar puše i grane se ruše… bijela je i nježna kraljica snježna . ljepotice bijela , studeno je oko tvoga tijela . rasti, nježni cvijete , i čekaj proljeće da pčele polete. dino žigulić, 6.a čarolija zime kristalima bijele boje oslikavala je zima, uz pomoć bujne mašte svoje. srebrnastim snijegom prekrila je brdska zelenila. kućica, zatrpana snije7 gom, zabijelila se pod brije7 gom. potočić sada zaleđen sto7 ji, zima na njemu ledeni pokrivač kroji. na svakoj grani, golih stabala, isprsila se siga mala. čarolijom svojom zima veselje je donijela svima! dominik zahirović, 6.a moja mati kad san žalosna i niš ne gre, ona vavek ima rešenje za se. ve njijeh očah duga se raja, samo materina jubav ni7 ma kraja. saku moju suzicu njija ruka briše, dok rastem brže i više. pasuju dani i leta lete, uz mat vavek lagje je se. dorotea maslić, 6.a prestala je kiša. sunce se sakrilo iza gustih, sivih oblaka. ne vidi se niti ko7 madić nebeskog plavetnila. zapuhao je lagan, južni vjetar i zaplesao u krošnjama drveća. grane starih hrastova se njišu kao da se žele riješiti kapljica vode i što prije osušiti. pri tome prska7 ju sve oko sebe pokazujući tko je gazda u šumi. podanici bijeli grabovi i lovori se ne bune jer uživaju u nji7 hovoj zaštiti. siva, ispucana hrastova kora obrasla je mahovinom i lišajevima, a bršljan ih obavija i sladi se njihovim sokovima. umorno lišće počelo se sušiti i otpadati. mokra trava zeleni se skrivajući mrave koji vrijedno sakupljaju zimnicu. i popadali žirovi čekaju da ih netko pokupi. cvijeće je već odavno odbacilo ljetne haljine. kroz krošnje se nakratko pročuo ptičji pjev. tlo više nije žedno pa su na stazi nastale lokvice. dobro će doći ponekoj šumskoj životi7 nji. tišinu razbija glas berača gljiva. žure se kući prije nove kiše. karla ratković, 6.c