Gsex Slavesister Game Bg 1 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboraviti
Japanese
Gsex Slavesister Game Bg 1 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboraviti
Gsex Slavesister Game Bg 1 Slave Sister
searchasearcha Slavesister j Gsex 
g Game emeinvrentixiezhena Gsex Slavesister b Gsex Gsex m
rsearcheextrema%20porrhistorier-Ttehlike80%40windowslive.comj
i
a Gsex ksearchksearch Game a Game aextrema%20porrhistorier Game b
meinvrentixiezhena Slavesister searchi Game Gsex l Slavesister Mksearchisearch searcht Slavesister r Game 2 Slavesister 
o Slavesister isearche Gsex searchosearchij Slavesister k Game o Gsex i Gsex Gsex e Gsex k Gsex tehlike80%40windowslive.com Game ete%E5%B1%B1%E5%8F%A3%E6%99%BA%E4%BD%B3+%E4%BB%99%E5%8F%B0%E3%82%B3%E3%83%AC%E3%82%AF%E3%82%B7%E3%83%A7%E3%83%B3asearch Slavesister fg Game nsearchs Gsex as Slavesister o Slavesister Slavesister searchi Gsex asearchameinvrentixiezhen 
smeinvrentixiezheno Slavesister io jsearch Slavesister z Gsex shttp%3A%2F%2Ffc05.deviantart.net%2Ffs70%2Ff%2F2010%2F295%2F8%2Fc%2F6teen_babies_by_rukiaoceanspirit1-d319n8h.pngo Game Game u Game ksearchra search p Gsex e
r Slavesister a%E5%B1%B1%E5%8F%A3%E6%99%BA%E4%BD%B3+%E4%BB%99%E5%8F%B0%E3%82%B3%E3%83%AC%E3%82%AF%E3%82%B7%E3%83%A7%E3%83%B3 Slavesister 0 Game me Gsex asearcha Slavesister r Slavesister kosearchotvo Gsex e Game og bsearchj Game o Game psearchl Slavesister a Gsex ka
o
bi Slavesister uz Game o Slavesister E Slavesister -searchajjsearchbsearchv22 t Gsex jsearchlo Game Game u
s Game 
r Slavesister o Slavesister ssearch s Slavesister p Slavesister kisearch snagam Slavesister ko
e Slavesister u Game imeinvrentixiezhent Slavesister tako pokušavale da uzmu Et-Tajjibovo tijelo. Ebu Hadžir se suočio sa Srbima, ubijajući neke i ranjavajući druge, dok jedan nije iskočio 2 metra ispred njega. Ebu Hadžir ga je ubio, ali ne prije nego što je ovaj Srbin zasuo mecima po njegovom stomaku. Ebu Hadžir nije mogao da uzme Et-Tajjibovo tijelo, ali je uspio da se vrati u muslimanski bunker, dok je njegov stomak bio rasporen mecima, a njegovi unutrašnji organi visili.
U bunkeru, na udaljenosti 5-10 metara od Srba koji su ih napadali, Ebu Hadžir el-Mekki je nastavio da puca na Srbe, bez obzira na teške rane. Vikao je "Allahu-Ekber!", "O Allahu, podari mi šehadet!" i "O Allahu, oprosti mi moje grijehe!" i nastavio je da se puca sljedećih pola sata, sve do zadnjeg izdisaja. Molimo Allaha da ga primi u Džennet u Svoje društvo.
Sada su Srbi napadali mudžahide sa tri strane. Kako se bitka nastavljala, Ebu Abdullah Džeddai, star 24 godine, porijeklom iz Džedde, veteran afganistanskog džihada i poznat po svojoj dugoj šutnji i držanju Kur’ana u rukama skoro 24 sata dnevno, ubijen je 40mm granatom ispaljenom iz mitraljeza, koja je pogodila njegovu glavu.
Ebu Abdullah el-Filistini, star 25 godina, vojni trener mudžahida u Afganistanu i Bosni, također je pogođen u srce i ubijen.
Ebu Šehid eš-Šerki, star 18 godina, porijeklom iz istočnog dijela Arapskog poluostrva i učesnik afganistanskog džihada od svoje petnaeste godine, također je ubijen. Svi mudžahidi koji su ostali živi bili su lako ili teško ranjeni.
Ebu Halil el-Mekki je izašao na otvoreno i pucao je na Srbe sve dok nije, teško ranjen, pao na zemlju. On je tada bio emir ove grupe mudžahida.
Šejh Ebu Sulejman el-Mekki, islamski učenjak koji je podučavao siri3 u Svetoj džamiji u Mekki, veteran afganistanskog džihada u društvu šehida šejha Abdullaha Azzama i jedan od najboljih mudžahida (takvim ga znamo, a Allah ga najbolje poznaje), iskočio je iz mudžahidskih rovova i pretrčao preko bojnog polja prema neprijateljskoj vatri kako bi donio Ebu Halil el-Mekkija nazad u mudžahidski bunker. Prije nego što je došao do Ebu-Halila, šejh Ebu Sulejman je zasut vatrom iz automatskog mitraljeza po stomaku, pa je i on pao na zemlju. Sada su dva ranjena brata ležala usred bojnog polja i bilo je pitanje vremena kada će ih Srbi zarobiti.
U ovoj napetoj situaciji, Ebu Talib el-Mekki, također iz Mekke i veteran afganistanskog džihada, izveo je pravi podvig hrabrosti, kada je sam, bez pomoći svojih drugova, istrčao usred bojnog polja sa svojim PK mitraljezom i počeo pucati po Srbima takvom žestinom da su se srpske grupe povukle, a drugi mudžahidi su uspjeli da dođu do Ebu Halila i šejha Ebu Sulejmana i da ih vrate u bunker mudžahida. Ebu Talib el-Mekki je ubrzo pogođen i ranjen, ali je uspio da se dovuče nazad do bunkera mudžahida, gdje je izdahnuo nakon nekoliko minuta. Neka ga Allah nagradi najboljom nagradom koju zaslužuje.
U muslimanskom bunkeru, šejh Ebu Sulejman je teško krvario i izgubio je puno krvi. Plakao je iz želje za šehadetom na Allahovom putu, ali Allah je odredio nešto drugo za njega. Bilo je to u periodu malo prije podnevskog namaza.
Ostala braća, koja su se hrabro borila u bici i bila ranjena, su: Ebu Hamza el-Mekki (iz Mekke), Ebu Musab el-Misri (iz Egipta), Ebu Dudžanah et-Taifi (iz Taifa), Ebu Zubeir el-Haili (iz Haila, bivši emir stranih mudžahida u Južnom Afganistanu, i do-emir ove operacije, Ebu Selamah el-Mekki (iz Mekke) i Ebu Asim el-Mekki (također iz Mekke). Ebu Asim el-Mekki se borio hrabro ubivši tri neprijatelja prije nego što je ručna granata pala pored njegove noge, odvajajući je od tijela i djelimično paralizirajući njegovu desnu ruku.
Zbog velikog broja poginulih i ranjenih, braća su se povukla 100 metara prema jednom muslimanskom selu gdje su prenjeli tijela poginule i ranjene braće.
Nekoliko sati nakon povlačenja, desetorica braće sa lakšim povredama su se vratila na planinu Bandera da nastave bitku. Njima se pridruzilo 15 bosanskih muždahida i zajedno su krenuli u kontra-ofanzivu na Srbe sa takvom žestinom da su Srbi bili primorani da napuste bitku bježeći od braće.
Braća su izbrojala oko 30 mrtvih Srba, čija su tjela ostala na planini. Mudžahidi su našli rumunske i ruske dokumente kod ubijenih Srba, očigledan dokaz da su vanjske snage podržavale Srbe u borbi protiv muslimana i islama. Ovo je potvrđeno izjavama petorice zarobljenih Srba.
U ovoj bici palo je šest šehida - neka ih Allah primi među šehide:
"On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu" [Kur'an 47: 4]
Šest šehida koji su poginuli u toj bici:
Ebu Omar et-Tajjib iz Medine. U Afganistanu je bio poznat pod imenom Ebu Zijad el-Medini. U 22. godini bio je student islama i veteran afganistanskog džihada. Srbi su njegovo mrtvo tijelo u crnoj uniformi postavili u stakleni sanduk i izložili u centru sela Tazlaj. Ostavili su njegovo tijelo tamo tri mjeseca samo da bi pokazali drugim Srbima kako su oni potukli „mudžahedine“. Mudžahidi su pokušali da razmijene zarobljene srpske vojnike za Ebu Omarovo mrtvo tijelo, ali su Srbi odbili. Neka Allah primi Ebu Omara kao šehida i neka mu dušu pošalje u Džennet.
Ebu Hadžer el-Mekki, iz Mekke, star 24 godine, veteran afganistanskog džihada, bio je poznat po svom dobroćinstvu prema braći. On je izgradio vodovod i doveo je pitku vodu 200 metara do doline u kojoj su bili mudžahidi. Izgradio je mudžahidima prostorije za abdest i nužnike. Neka Allah primi Ebu Hadžera kao šehida i neka mu dadne da se napije iz džennetskih izvora.
Ebu Abdullah el-Džeddai, 24-godišnjak iz Džedde i veteran afganistanskog džihada. Bio je povučen i poznat po tome što je uvijek imao Kur'an u rukama i tiho memorizirao trudeći se da ga zapamti u potpunosti. Neka ga Allah nagradi najvećom nagradom koju zaslužuje!
Ebu Abdullah el-Filistini, 25-godišnjak iz Palestine sa velikim iskustvom u treningu mudžahida u Afganistanu i Bosni. Mnogi mudžahidi su prošli kroz njegov trening. Neka ga Allah prihvati i neka ga nagradi za sve što je uradio za mudžahide.
Ebu Talib el-Mekki, iz Meke je sa svojih dvadesetak godina bio hrabar veteran afganistanskog džihada. Neka ga Allah prihvati u džennet sa svim ostalim šehidima.
Ebu Šehid eš-Šerki, sa sjevera Arapskog poluostrva, u svojoj 18-toj godini bio je najmlađi šehid iz ove operacije. Sa 15 godina otac ga je poslao u Afganistan. Iako je bio mlad, kažu da je imao mudrost i strpljenje 100-godišnjaka. Uvijek je razmišljao o načinima kako da unaprijedi život muslimana. Neka ga Allah primi kao šehida i neka ga učini primjerom muslimanskoj omladini.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: „Neće biti ranjen čovjek na Allahovom putu, a Allah zna najbolje ko se povrijedi na Njegovom putu, a da neće doći sa svojom ranom na Sudnji dan. Boja je boja krvi, a miris miris miska (mošusa).“ [Buhari]
Neka Allah primi devetnest ranjenika i neka ih primi na Sudnjem danu. Među njima:
Šejh Ebu Sulejman el-Mekki, islamski učenjak koji je podučavao siri (životu Allahovog Poslanika s.a.v.s.), u Svetoj džamiji u Mekki, veteran afganistanskog džihada, blizak prijatelj šehida šejha Abdullaha Azzama i vođa ove grupe mudžahida. Bio je vrlo poznat među islamskim učenjacima Mekke i Arapskog poluostrva. Par dana nakon ranjavanja, šejh je izgubio osjećaj u donjem predjelu tijela i od tada je kao paralizovan bio primoran da koristi invalidska kolica. Neka ga Allah izliječi i neka mu povrati zdravlje pa da može nastaviti službu islamu i muslimanima.
Ebu Asim el-Mekki, mladi brat iz Mekke koji se borio u Afganistanu. Par sati nakon što je ranjen, amputirali su mu nogu, a ruka mu je ostala permanentno iščašena. Od aprila 1998. do ljeta 1999, Ebu Asim je bio zatvoren u Džeddi, u jednom od tajnih zatvora Ministarstva unutrašnjih poslova Saudijske Arabije, pod neosnovanim optužnicama da je planirao napad na Saudijsku Arabiju. Bio je podvrgnut jakom mučenju. Tukli su ga u povrijeđenu nogu i ruku sa metalnom šipkom. Nakon izlaska iz zatvora, on je protjeran iz Saudijske Arabije. Neka Allah pravedno osudi one koji su ga mučili.
Bitka kod Tešnja, u jesen 1992, bila je prekretnica u poštovanju koje je lokalno stanovništvo pokazalo prema stranim mudžahidima. Kad su se mudžahidi prvi put pojavili u Bosni, lokalno stanovništvo ih je smatralo za plaćenike i htjeli su da znaju koliko para traže za njihovu službu u Bosni. Poslije te bitke, Srbi su se bojali da pokrenu akciju na teritorijama gdje su mudžahidi bili prisutni.
Nakon pokazanog uspjeha, gdje je 25-oro braće porazilo specijalnu jedinicu od 200 vojnika, Bosanci su promjenili mišljenje o mudžahidima i od tada su ih počeli smatrati hrabrim i iskrenim borcima koji su došli u Bosnu, ne zbog para, nego u odbrani islama, časti, braće muslimana, i za zadovoljstvo svemoćnog Allaha.
Izvor: Azzam Publikacija
Fusnote:
1. daija - islamski misionar, pozivač u islam
2. mudžahidi su saznali ovu informaciju tek nakon bitke, od izjava pojedinih zarobljenih Srba.
3. sira - životopis Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.
10.06.2009.
Šehid Bosne: Davud el-Britani
Davud el-Britani je iz velike Britanije. Poginuo je 1993. godine u Bosni, u bici protiv hrvatskih snaga.
Rođen je i odrastao kao kršćanin u Velikoj Britaniji. Radio je u jednoj kompjuterskoj firmi. Nakon što se jednog jutra pojavio na poslu u islamskoj odjeći, kolege su ga pitale zašto se tako obukao. Odgovorio im je da je prešao na islam. Nakon sedam dana dobio je otkaz, a potom se sa dva brata zaputio za Bosnu.
Nakon četiri mjeseca u Bosni, njegova braća su krenula na par mjeseci nazad u Britaniju, i pozvali su El-Britanija da im se pridruži. Odbio je ponudu odgovarajući: „Šta ja imam tražiti u nevjerničkoj zemlji.”
Bio je jako tih i smiren brat, a u isto vrijeme i duhovit. Bio je jako sretan dok je pazio na braću u planinama, po hladnoći i snjegu. Brzo je savladao arapski jezik i znanje iz islama; čvrsto se pridržavao Sunneta1 Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Uobičavao je spavati savijen i sa desnom rukom na sljepoočnici; znao je klanjati (moliti) po čitavu noć i često je postio.
Komadir Ebul-Haris, rahimehullah, rekao je o njemu: „Svi smo znali da će Davud biti sljedeći šehid, zato što su njegov iman2 (vjera) i bogobojaznost bivali sve jači i jači.”
Noć prije akcije, Davud je usnio da je okružen sa dva velika dvorca, i upitao je: „Čiji su ovo dvorci?” Glas mu je odgovorio: „Ovo su kuće šehida.” Onda je on upitao: „Koji je Ebu Ibrahimov3 dvorac?” Glas mu je opet odgovorio: „Ebu Ibrahimov dvorac je tamo.” Davud je potrčao prema kući svog prijatelja Ebu Ibrahima, počeo je da odjednom tone u bezdan i probudio se.
Sljedećeg jutra, dogodila se velika akcija protiv hrvatskih snaga. Tokom operacije, dok je jurišao na neprijateljske bunkere, El-Britani je pogođen metkom direktno u srce. Pao je mrtav, a tijelo mu se otkotrljalo do hrvatskih bunkera.
Nakon tri mjeseca, njegovo tijelo je vraćeno mudžahidima. Tijelo je bilo svježe, još uvijek je krvarilo i mirisalo je na misk (mošus). Tijelo mu je bilo u savijenom položaju i sa desnom rukom na sljepoočnici, onako kako je ležao dok je spavao.
Izvor: Azzam Publication.
Fusnote:
1. praksa (riječi i djela) poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem; način života propisan u islamu, baziran na učenju poslanika Muhameda, sallallahu alejhi we sellem.
2. iman
dGsex Slavesister Game Bg 1 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboravitix Affair
hGsex Slavesister Game Bg 1 Slave Sister Šehidi Bosne - Ne smijemo ih zaboravitil Slave Sister Single r Slave Sister Ownersrands